Detalji

Kategorija: Uncategorised

Objavljeno: Srijeda, 30 Ožujak 2016 08:02

Hitovi: 2547

Noć Jalda

Šab-e Jalda (noć Jalda) ili Šab-e Čeleh (noć četrdeset) iranski je festival koji se slavi na „najdužu i najtamniju noć u godini“, to jest, u noći zimskog solsticija na sjevernoj hemisferi. Ovisno o pomacima kalendara, Jalda se slavi na dan 20. ili 21. prosinca svake godine. S obzirom da je riječ jalda poprimila i značenje plodnosti, kao i zbog činjenice da nakon nje nastupa zimski period u kojem dani postaju sve duži, a noći sve kraće, Iranci su ovu noć stoljećima obilježavali na poseban način vjerujući da upravo ova noć rađa sunce. Zbog toga su, uostalom, deseti mjesec svoga solarnog kalendara nazvali dej u značenju dana, jer su vjerovali da se dan rađa nakon ove najduže noći u godini. Najduža i najtamnija noć u godini označava "noć kojom započinje četrdeset dana razdoblja tri mjeseca zime". Sveukupno postoje tri 40-dnevnih razdoblja, jedno u ljeto, a dva u zimi. Dva zimska su poznati kao "veliko Čeleh" razdoblje (40 punih dana), nakon čega slijedi "malo Čeleh" razdoblje (20 dana + 20 noći = 40 noći i dana). Šab-e Čeleh je noć otvaranja "velikog Čeleh" razdoblja, to je noć između posljednjeg dana jeseni i prvog dana zime.

Najduža i najtamnija noć u godini je vrijeme kada se prijatelji i obitelj okupljaju kako bi jeli, pili i čitali poeziju (naročito Hafeza) do poslije ponoći. Jede se voće i orašasti plodovi, šipak i lubenice su osobito značajne. Crvena boja u ovim plodovima simbolizira grimizne nijanse zore i sjaj života. Pjesme u Hafizovom „Divanu“, zbirci pjesama, koja se može naći na policama većine iranskih obitelji, pomiješane su s ljudskim životima i čitaju se ili recitiraju u raznim prigodama kao što je ova noć ili Nouruz.

U zoroastrijskoj tradiciji najduža i najmračnija noć u godini je posebno nepovoljan dan, a praksa što je danas poznata kao " Šab-e Čeleh/Jalda" izvorni je običaj čiji cilj je zaštititi ljude od zla (Daeva; hrv. div) tijekom te duge noći, u trenutku kada su smatrali da su zle sile Ahrimana (zoroastrijski „destruktivni duh“) na vrhuncu. Ljudi su upozoreni da ostanu budni veći dio noći, da ih ne zadesi, a oni bi se tada okupljali u sigurnosti grupe prijatelja i rodbine, dijelili posljednje preostale plodove ljeta i nalazili način da im duga noć zajedno prođe u dobrom društvu. Sljedećeg dana je tada bio dan slavlja, i (barem u 10. stoljeću, kao što je zapisao Al-Biruni), festival prvog dana Dej mjeseca bio je poznat kao Ḵoram-Ruz (radostan dan) ili Navad-Ruz (devedeset dana [ostalo do Nouruza]). Iako se vjerski značaj duge tamne noći izgubio, stara tradicija boravka u društvu prijatelja i obitelji do kasno zadržana je u iranskoj kulturi do današnjih dana.

• Prethodno
• Sljedeće