Iranski ili perzijski kalendar je solarni, a njegov nulti datum predstavlja iseljenje (hidžru) poslanika Muhammeda (622. g. prema gregorijanskom kalendaru). Kalendar sam po sebi ima nevjerojatno dugu tradiciju i star je preko 4000 godina, a vremenom je više puta reformiran zbog klimatskih, astronomskih i vjerskih razloga. U konačnici ga je definirao Omar Hajam prije osam stoljeća, a danas predstavlja najprecizniji kalendar u upotrebi. Iranska nova godina započinje 21. ožujka (prvim danom proljeća), a podijeljen je na dvanaest mjeseci čiji se nazivi poklapaju s imenima dvanaest anđela čuvara iz zoroastrijske vjere. Prvih šest mjeseci (farvardin, ordibehešt, hordad, tir, mordad i šahrivar) imaju po 31 dan, i odgovaraju periodu od 21. ožujka do 22. rujna, dok sljedećih pet mjeseci (mehr, aban, azar, dej i bahman) imaju po 30 dana. Dvanaesti mjesec esfand ima 29 dana, osim u prijestupnoj godini kada ima 30 dana. 2016. godina po gregorijanskom kalendaru odgovara 1394./1395. solarnoj godini po iranskom kalendaru. Hidžretsko i kršćansko računanje vremena je ravnomjerno zastupljeno u Iranu, dok standardni islamski kalendar koji se koristi u većini muslimanskih zemalja nije u upotrebi. Osim u Iranu, iranski kalendar službenim je još u Afganistanu.
